www.roda.hr

egemama · Postano: ned ožu 13, 2005 7:34 pm Naslov: imate li granicu?

da li ste si postavile granicu do kad cete pokusavati, pa ako ne uspjete - odustajete?

znam da nije bas optimisticna tema Wink

ali sta cu, nisam bas u dobrom raspolozenju i jos sam jako tuzna sto mi ovaj zadnji pokusaj nije uspio. Crying or Very sad

ponekad razmisljam da odustanem, ali nisam jos sazrela za tu odluku.

opet, u drugu ruku, ne mogu si zamislit da cu za 3 godine i dalje biti u postupcima...ok, nisam si ni prije 2,5 godine (kada sam krenula) sve to mogla zamisliti.

ja nekako razmisljam... do kraja ove godine... Sad

a vi?
...ali odmah zadrzavam pravo da se predomislim Wink

_________________
članica udruge RODA
E, 09/99.

nikailuka · Postano: ned ožu 13, 2005 7:43 pm Naslov:

Draga, ja bolje da se trenutno o ničem ne izjašnjavam Wink

. Zaista, sada se već počinjem pitati dokle, ne vremenski, ne do koliko godina ili do koliko pokušaja, nego koliko još ovako, imam osjećaj kao da cijelo vrijeme nešto silim, a ne ide.. ne znam. Mogu ići na punkciju još tisuću puta ako treba i preživjeti svu fizičku bol i pasti i ponovo se dići psihički, ali trenutno se fakat pitam dokle... Sada se više ne bojim ni neuspjeha, nego tih takozvanih uspjeha. Koji svaki put završe loše.

egemama · Postano: ned ožu 13, 2005 7:47 pm Naslov:

joj, draga, znam da su tvoji strahovi jos gori... Sad

ali sto se tice ovog;

nikailuka · Postano: ned ožu 13, 2005 7:48 pm Naslov:

Ana29 · Pridružen/a: 16. 01. 2005. (11:47:46) Postovi: 97

Cure moje, ja tek startam u 6. mj prvi put (IVF), i ne mogu razmišljati dugoročno, ali moramo svi znati što nam je cilj, jednostavno, NEMA ODUSTAJANJA!

Mi smo hrabre i moramo dalje, jer samo će nama i našim bebicama biti bolje! Kiss

_________________
I ja ću imati svoga anđela!

bibi · Pridružen/a: 28. 07. 2004. (21:15:30) Postovi: 663

Cure ja sam nekako optimist u zivotu i jednostavno poslije svakog neuspjeha ne zelim ni razmisljati o odustajanju. Tek hladne i bistre glave obicno odlucim da nema odustajanja Cool

Uvijek si kazem da sam izgubila bitku ali ne i rat i zbilja neznam do kad cu jos pokusavati. Nisam si jos odredila granicu jednostvano ne zelim razmisljati o odustajanju jer nije moj nacin. Ako treba kroz zid onda kroz zid Grin

Ajd dobro ne bas previse tvrdi zid, mozda sperploca Laughing

Curicke moje ja vam savjetujem da odgodite to razmisljanje jer znam da vam je sada jako tesko i tako je to uvijek poslije neuspjeha, ali zapamtite sto sam vam rekla
IZGUBILE STE BITKU; ALI NE I RAT!!!!! Wink

Nedajte se i nema odustajanja, ako se uhvatite da o tome razmisljate lupite se po prstima i odmah na neku lijepu misao pomislite kao Petar Pan Wink

Vema · Postano: ned ožu 13, 2005 8:37 pm Naslov: Re: imate li granicu?

kata · Pridružen/a: 21. 07. 2004. (19:26:35) Postovi: 97

Drage cure!
Iako sam pred 1. postupkom , pokušam se staviti u vašu situaciju . koliko god bilo teško u tim trenutcima, mislim da trebamo misliti na to divno stvorenje koje čekamo i samo si ga pokušati zamislit u naručaju ... Tu prestaje svako dvoumljenje
svima puno sreće i snage za dalje , Kiss

Gost 1 · Postano: ned ožu 13, 2005 9:19 pm Naslov:

Ege, draga moja prijateljice, zašto me nisi nazvala u 7:33 pm, tj. minutu prije otvaranja ovog topica, pričale bi makar o receptima ili rasprodajama, jooooooooooj
_________________
članica udruge Roda

fjora · Postano: ned ožu 13, 2005 9:30 pm Naslov:

ja nekako imam osjećaj da ću imati dijete,....
ne muči me broj postupaka,muče me godine - mislim da ću kako sad razmišljam sigurno pokušavati do 40, a poslje ne znam ...

odra · Pridružen/a: 13. 01. 2004. (21:58:47) Postovi: 2034

I mene je mučilo to pitanje, već prije prvog ivf-a. Pokušavala sam o tome pričati s MM, ali nije uspjevalo, on jednostavno nije želio ići u takve dugoročne planove (nije želio razgovarati ni o usvajanju). Ja sam to u svojoj glavi riješila nekako ovako - ako mi padne napamet da je taj neki put - zadnji put, ako tako odlučim tog trenutka ili mi se nakon još jednog neuspjeha učini da odustajem jer nemam više snage - ostaje mi veeeelika utjeha da svaku takvu odluku mogu promijeniti, da ona nije za cijeli život. To me je nekako držalo.

NiL, Ege, mogu misliti kako ste tužne i da vam sve izgleda bezizgledno. Ne bih htjela uvjeravati vas da će izgledati ljepše i bolje sutra, jer o tome sve znate i same, samo sam htjela reći da i kad stavimo točku na kraju, u ovim našim situacijama, ona se uvijek može pretvoriti u zarez... Držite mi se, mislim na vas!!! Heart

_________________
čekamo svoje malo pile, svoju zvjezdicu...26.10.2005.

Snjeska · Postano: ned ožu 13, 2005 9:52 pm Naslov:

I sama sam se to pitala miliun puta, dokle ovako?
Nakon svakog neuspjeha kažem odustajem,dosta je, ali postoji nešto što je jače od mene i tjera me naprijed.
Glavom kroz zid....
a u srcu pustinja... Crying or Very sad

iskreno, ne znam koliko još mogu, ali znam da se svaki puta sve manje nadam Crying or Very sad

,
planiram postupke po dva-tri unaprijed.
Sada već znam da idem u petom pa opet u jedanaestom mjesecu Undecided

Nisam dovoljno jaka da odustanem, a možda bi stvarno trebala
_________________
Molim te, Bože...ja bi tako rado jednu ćeru ili sina

egemama · Postano: ned ožu 13, 2005 10:00 pm Naslov:

uf, snjeska, nemoj tako! Kiss

kad citam tvoj post potpuno se nadem u njemu, ali onda me tako osinuo kraj.

ne, ne, ne... ja zaista ne razmisljam o odustajanju, pitam se dokle. hocu li prepoznati trenutak kada vise necu imati snage ili cu se unistiti. pitam se da li se sada inatim, da li sam pretvrdoglava.

imam ja vec prave ratne planove za iduci pokusaj Wink

_________________
članica udruge RODA
E, 09/99.

Zara01 · Pridružen/a: 10. 11. 2003. (13:20:35) Postovi: 496

emanuela28 · Postano: ned ožu 13, 2005 10:32 pm Naslov:

pino · Postano: ned ožu 13, 2005 11:26 pm Naslov:

granica je pomicna...

nakon svakog neuspjeha mislis, gotovo je! kako prezivjeti jos jedan ponor? ali onda prodje par mjeseci, bol izblijedi, a zelja se vrati.

i tako idemo dalje. stici cemo prije ili poslije

pituljica · Postano: pon ožu 14, 2005 12:27 am Naslov:

ege ovo su igre bez igranica Cool

uostalom janica nije tebi ni do koljena a digla se iz pepela
_________________
Članica udruge Roda
janje 16.12.1998.
buncek 18.08.2004.

pituljica · Postano: pon ožu 14, 2005 12:30 am Naslov:

pobjego mi post
htjela reći da svatko ima pravo na dobre i loše trenutke, kad je pun energije i kad je na rubu da odustane, imaš pravo odustati i napraviti pauzu koji mjesec a onda opet nekako skupiš snage i volje za još jedan pokušaj jer znaš da će možda baš taj biti onaj dobitni bingo Kiss

_________________
Članica udruge Roda
janje 16.12.1998.
buncek 18.08.2004.

Zvrk · Postano: pon ožu 14, 2005 1:22 am Naslov:

Koliko ću još pokušavati? Ne znam... Već sam jednom odustala, prošlo je četri godine, pa opet nastavila i sjetila se zašto sam odustala... Ne znam, pomalo se plašim vremena koje prolazi pa sam odlučila pokušati opet, samo još nisam odredila kada. Bojim se, zapravo, da mi, ako odustanem, ne bude ponovo žao nakon nekoliko godina... A opet, ne znam ni zašto sada odugovlačim, strah od čega? Obično kažem da ću do 38.-e ići ovdje, a nakon u neku privatnu kliniku, jer, doista ne znam je li osim ''razgovora ugodnih'' i pristup individualan ili se liječnici svuda odlučuju za odabrani protokol prema vrstama istraživanja u kojim sudjeluju. Rado bih čula za protokol koji ne uvjetuje politika klinike već tijelo žene, onaj razvikani ''individualni pristup''. Ne mogu se osloboditi dojma da postupci uz dobre namjere i stručno vođenje, ipak, uspijevaju slučajno. Stoga, Ege, trebamo udvostručiti mogućnosti za slučajnosti.
Volim jedan stari vic:
- Poplava u Sarajevu: voda do pola kuće, bujica, svi bježe, osim Hase. Dolazi Mujo u čamcu i kaže: Bjež, bolan Haso, potop je, ulazi u čamac! Haso odgovara: A, ne, ne idem ti ja, vjerujem ja u Alaha, on će me spasiti! (Voda sve više navire, Haso se penje na frižider u kući. Mujo ponovo dolazi.) - Bjež, Haso, 'ajde, utopit ćeš se!
Haso opet odgovara: Ne, ne idem, vjerujem ja u Alaha, on će me spasiti! (Voda već do krova, Haso stoji na vrhu, voda mu do grla. Evo opet Muje) - Haso, ulazi u čamac, ovo ti je zadnja prilika! - A, ne vjerujem ja u Alaha, on će me spasiti! (Ode Mujo i treći put, a voda prekrije Hasinu kuću i on se utopi. Kad je stigao na nebo upita razočarano Alaha: Kako si mi to mogao napraviti? Do zadnjeg sam trena vjerovao u tebe, a ti ovako...
- Tri puta sam ti slao Muju s čamcem, a ti nisi htio!
_________________
Podupiruća Roda

meli · Postano: pon ožu 14, 2005 8:46 am Naslov:

Ja se jednostavno ne usudim razmišljati tako daleko, do kada.... možda zbog toga što još nisam bila na ivf-u pa mislim da još nisam ispucala sve adute. Sad još i ovaj imunološki problem. Rolling Eyes

...Znam samo da ću razmišljati od danas do sutra, eventualni mogući neuspjesi, bili oni ovakvi ili onakvi, ionako će se s vremenom zaboraviti.
_________________
Sanjala sam Anđela u svom naručju. Bože, molim te da to ne bude samo san!

marči · Postano: pon ožu 14, 2005 9:43 am Naslov:

svaki puta (3 do sada) nakon neuspjeha pitala bi se: do kada?; forsiram li nešto što ne ide?; koja je čarobna brojka za uspjeh?; ako ponovno završim na kiretaži više neću ići u pokušaje...i tako dok mi hormoni ne splasnu, tuga ne prođe i ne uhvati me neki val tuđih pokušaja pa me uhvati silna volja i želja za još jednim pokušajem....valjda kad toga više neće biti znat ću da je to ta granica preko koje neću ići....

Undecided

_________________
članica udruge roda

GOGA · Pridružen/a: 04. 01. 2005. (20:25:26) Postovi: 70

Osjećam potrebu da se i ja izjadam. Imala sam 2 stimulirana IVF-a (na jedan upravo čekam rezultate) i 3 prirodnjaka koja nas nisu dovela ni do aspiracije. Svaki put beskrajna nadanja, suze u očima, svijet koji se ruši oko tebe.. Jer sam ovaj dio svoj života (od ljeta prošle godine) posvetila tome. Ništa drugo ni ne radim već hodam u bolnicu, svaki ciklus. Život mi je stao na svim područjima. Osjećam se tako da bih najradije zaspala i tako preskočila ovaj period svog života i probudila se jedan dan s bebicom u rukama. Moje godine me teraju na tu strašnu upornost (37.5), bez odmora, jer vrijeme curi a svakim danom šanse su sve manje.....

Ne znam do kad ću imati snage (realno gledajući već je sad nemam, ali izvlačim zadnje atome). Onaj dan kad puknem, odustat ću. Znam da mnoge od vas imaju puno više staža od mene, i zaista vam se divim.....

Nekad si postavim pitanje da li mi u svojim silnim naporima i tvrdoglavom upornošću idemo zapravo protiv sudbine, nekog višeg (možemo to nazvati i božjeg) plana. Što ako nam, iz nama smrtnicima, nedokučivih razloga dijete zaista i nije suđeno? U svom životu sam srela ljude koji su silom nešto htjeli učiniti a to nije išlo. Kasnije se ispostavilo da je dobro da nije išlo, jer su se stvari posložile na jedan sasvim drugi način.

Stari ljudi imaju onu narodnu "svako zlo za neko dobro". Možemo li mi tu izreku primijeniti i na naše slučajeve?

Nadam se da vas nisam ubedirala ovim svojim razmišljanjem. Također napominjem da ću se i dalje boriti sa vjetrenjačama, dok god budem imala snage i dok god neću moći prihvatiti ovu staru narodnu izreku.

P.S. sutra idem na betu i već danas umirem od straha

Pozdrav svima
goga & maybe baby

NEGI · Postano: pon ožu 14, 2005 11:48 am Naslov:

Granice i mene muce! Puno sam ih u zivotu postavila i nazalost bas te morala proci! Ali sve su drugacije od ovih - zdravstvenih. Ja se mucim jos s onima koje imamo na pocetku (ja neplodna i kako dalje?), neuspjesi su me poljuljali, oduzeli svu vjeru u sebe i svoje tijelo i iste sumnje me muce, sto ako mi beba nikad nije bila sudjena. Citam Vas i divim se nacinu kako Vi to uspijevate, kako ipak drzite kontrolu nad svojim zivotom, kontolirate - odlucujete o postupcima, tempu, pa evo cak i o eventualnom odustajanju, no u mom slucaju takva kontrola nazalost ne postoji (povremeno i kratko-lucida intervale), ja sebe polako napustam, "razgradjujem se polako, nestajem". Razgovarala sam jucer s jednom curom koja vec godinu i pol radi IVF neuspjesno (barem 8 puta), ali ide dalje, to ju nije nimalo poljuljalo u njezinoj zelji za djetetom, a u meni vristi glas "ja to nemogu". Mene muce cak i sebicni razlozi, jer sam razocarana u sebe, nemam odlucnosti niti vjere za sve te postupke, a osim toga sumnjam u medicinsku pomoc,, vise mi se čini da je to više slučajnost nego medicinski uspjeh(kao sto je netko ovdje isto rekao). Ali nazalost odustajanje (kad god će se dogoditi) u mom slucaju bojim se da to nece biti akt moje volje i odluke, vec "izdaja" pameti i tijela.
_________________
u očekivanju mrvičuljice ili mrvičuljka

vesnare · Pridružen/a: 10. 11. 2003. (19:59:14) Postovi: 1069

Bila sam sto posto sigurna da ću imati djecu i nisam imala namjeru odustati

Naravno da mi je J. rekao da više ne smijem na stimulaciju (to mi je bila treća), jer je to previše opasno zbog PCOS i što ja znam i da me ne želi skroz uništiti, jer je na simpoziju vidio što to može uraditi ženi sa PCOS (mislim previše stimulacija, sa previše js itd).

No, tješilo me što imam dosta smrznutih i mislila sam da od toliko smrznutih mora uspjeti, a ako ne, već sam u glavi smišljala plan kako nagovoriti J. da probamo sa klomifenima - nešto kao prirodni IVF, samo da dođe do ovulacije, jer kod mene to prirodno jako slabo ide Undecided

Vjerovala sam i da postoji neki sretan broj za mene, a kod mene je uvijek broj 5 donosio sreću i mislila sam si ako mi ne uspije 5. transfer (a je Wink

) da će onda to biti 5. stimulacija i to me nekako držalo Grin

Sad već razmišljam kada ću nakon ove moje prve bebe ići dalje, jer još imam smrznutih. Naravno da će mi biti lakše odustati ako ne uspijem sa preostalim smrzlićima, ali u suprotnom...

Ege, postoji i za tebe neki sretan broj i znat ćeš sigurno kada ti je dosta svega i kada više ne možeš dalje Wink

Nadam se samo da taj trenutak još nije došao Kiss

rex · Postano: pon ožu 14, 2005 1:53 pm Naslov:

Dobra tema,
koliko sam puta o tome razmišljala.
Prvo sam mislila da ako ne bude prirodno došlo idem odmah na usvajanje,pa polako godina za godinom nije išlo prirodno,a ja nikako da otpišem tu mogučnost i stalno pomičem granicu.Krajnja granica do sada je bila 35 godina,a ja već skupila 36.
Trenutno sam sebi stavila granicu do 37, pa ako ne bude idem na usvajanje,ali ne mogu biti sigurna u ništa jer ko zna... Kiss

tanja14 · Postano: pon ožu 14, 2005 2:35 pm Naslov:

nismo ni svijesni koliko smo jaki i izdrzljivi. koliko puta vam se dogodilo da cujete za nekoga ko se bori sa teskim problemima , pa sami kazete da vi nikad nebi mogli biti takko jaki.
a na kraju kad pogledate koliko snage samo imate kad ste se uspijele pomiriti sa cinjenicom da imate problem zbog kojeg jos niste dobile svog malog Angel

. za to je trebalo dosta snage i energije da se krene dalje. i uprkos toj spoznaji savladale ste prvu stepenicu i odlucile se boriti da dobijete svoju bebu. znaci da u svima nama ima te snage i ima zelje da nastavimo dalje. svaki neuspijeh treba iskoristiti da povecamo snagu i zelju za novi pokusaj. mozda nas vec u sljedecem pokusju cekaju nase bebe. bog nam je dao razum da spoznamo dobro i lose, a stvar za koju se svi borimo i kojoj se nadamo je odlicenje dobrote i ljubavi. i zato i ako je ponekad tesko i covjek misli da nemoze dalje treba se sjetiti da nas negdje cekaju nase bebe i da moramo svojom voljom i upornoscu doci do njih.
ja vam svima zelim da nam taj dan sto prije dodje a do tada cemo se medjusobno podrzavati i bodriti jer zato i sluze prijatelji!
_________________
sretno!!!

mirakul · Postano: pon ožu 14, 2005 3:08 pm Naslov:

drage moje cure
nemojte nikada gubiti nadu
nemojte molim vas, morate biti jake i uporne

i ja ću imati bebu
nikada neću izgubiti nadu, bar ne do menopauze Very Happy

ljubac svima po spisku Kiss

Eowyn · Postano: pon ožu 14, 2005 6:59 pm Naslov:

potpisujem mirakulicu
nema gubljenja nade i nema odustajanja dokle god postoji i tračak želje i snage.
Heart

_________________
i ja sam RODA - podupiruća

kikic · Pridružen/a: 31. 05. 2004. (16:14:40) Postovi: 247

Dokle ići?

Pitanje zaista teško. Teško nam je iz postupka u postupak, teško je i psihički i fizički, bol nas lomi i iscrpljuje.....

Ali sve cure koje su uspjele daju snagu da se može i mora i uspjet će jednom, ne razmišljajmo o granicama, mislimo na prostranstva.

Nema odustajanja, kao što već reče jedna od nas.

Idemo dalje. Do cilja.

Anita30 · Postano: pon ožu 14, 2005 9:55 pm Naslov:

Da, poznato mi je pitanje do kada se nadati i letjeti na krilima sreće da bi onda pao.

MM i ja smo u tome vec pet godina ali kako je on bio pomorac ta njegova višemjesečna odsustva su bila u neku ruku i dobra i loša stavka.
Loša zato što su nas vraćali uvijek na početak, dobra zato što bi se tih mjeseci odmorili od nadanja i punili enrgiju za novi pokušaj.

Prestao je i ploviti da bi mogli ići dalje u tom postupklu, Inseminacije sam odavno prestala brojiti a nekako mi se sve više bližila pomisao da možda nikada necu osjetiti trudnoću i biti mama. Pomirila sam se s činjenicom da i ta opcija postoji. Imamo prijatelje koji su imali sl. probleme i kažu da kad su se prestali nadati, desilo se i sada imaju svoje prekrasno dijete.

Nakon bezbroj pokušaja i bezbroj nada, čovjeku je teško vjerovati da možda ipak bude sreće i za njega.

A što se tiče pitanja do kada se nadati, ja bih rekla dok god šansa postoji da se to ostvari. Ima dosta žena koje nemaju šansu ni nadati se ali dok postoji i najmanja mogućnost i najmanja šansa, ma kako mala bila sve je moguće. Kao što si mogla vidjeti i na ovom forumu Čuda se ipak događaju.

Pauze su dobre ali ne da se planira i priprema za novi pokušaj nego da se odmori od stresa kojem smo iyložene da se posvetimo malo sebi kao ženi i da učinimo nešto za sebe, jer šta se najgore može desiti u novom postupku a da to vec nismo prošle s negativnim rezultatom.

Ja znam dok postoji i njamanja šansa ja ići dalje i ćekati da čudo dogodi baš meni, znam da je red nas na koji na to čekamo dug dok sam u tom redu znam da će doći moj red i zato ne želim propustiti, ne dok postoji šansa.

Cure budite hrabre, nije lako i nije ugodno i boli više nego bilo šta ali možda ste baš svi slijedeći u redu.

Puno pozdrava cure i da mi se držite i ne date razočarenju jer smo ih prošli već toliko i ma kako teško bilo mi smo jače od toga jer se borimo za ono najvrijednije za naše bebe.

Angel

TIGY · Postano: pon ožu 14, 2005 10:24 pm Naslov:

Cure, čitam vas i divim vam se ... Love

Tako ste hrabre, uporne i odlučne, tolika želja za djetetom sigurno će biti nagrađena ... Heart

Ponekad se pitam, da je to neki ispit iz matematike, ja bih naučila i položila, ali ovo je ipak nešto drugo ... Undecided

U samom početku svojih pokušaja, previše sam to doživljavala burno i emotivno i svaki neuspjeh doživljavala tragično. Sad

No, iz pokušaja u pokušaj, ja sam jačala i naučila se boriti protiv svih tih depresivnih misli koje bi me obuzimale. Undecided

Nisam dozvolila da me se slomi i sada sam još uvijek tu, među vama, u borbi za svoju bebicu, Love

a da me je slomilo možda bih se kajala što sam odustala i možda si to nikada ne bih mogla oprostiti ... Undecided

Naravno, svaka pozitivna Beta na našoj listi, dodatan je razlog da trebamo biti uporne i ne odustajati ni pod kojim uvjetom,
jer nikad ne znaš gdje se skriva tvoja sreća i možda te je baš odlučila razveseliti i usrećiti idući mjesec ... Very Happy

Na hodniku u VV upoznala sam mnogo žena, a iz glave mi nikada neće izaći jedna koja je rekla da joj je ovo zadnji put.
Dugo smo pričale i ona je rekla da više ne može izdržati ni financijski ni psihički i da ako sad ne uspije,
neće više pokušavati i da su se ona i njen muž odlučili na posvojenje ( žena je imala oko 40-tak godina ).
Pokušavala sam je razumjeti i staviti se u njezinu situaciju ... Undecided

, taj dan smo bile zajedno na hodniku i čekale rezultate Bete,
moja već po običaju negativna, a ona - pogađate - pozitivna Very Happy

!!! Ne mogu vam opisati riječima kako sam taj dan bila
sretna zbog nje, jer ja sam znala da ako moja i bude negativna, ja pred sobom ipak imam dovoljno godina i nastavljam dalje,
a ona je ipak tu, sa svojih 40 i nešto, došla do kraja, pred zidom i ne može dalje, nema snage, mogućnosti ...

No, izgleda da je taj njezin "zadnji" put bio pobjedonosan !!! Very Happy

I usrećio ju je ... Heart

Zbog toga i ako ste se dovele do te situacije i ako se nađete ispred tog strmog ponora ... Undecided

i ako tapkate u mraku i tražite izlaz i ne znate kako dalje, recite samoj sebi: "ma, idem još samo jednom ..."
jer nikad se ne zna, možda vaša srećica "čuči" upravo iza prvog ugla u toj vašoj slijepoj ulici ... Love

_________________
Podupirući član Udruge RODA

bibi · Pridružen/a: 28. 07. 2004. (21:15:30) Postovi: 663

Tigyc

evo cmoljim, prica je prekrasna Crying or Very sad

rex · Postano: uto ožu 15, 2005 1:57 pm Naslov:

Tigy , prekrasno si to napisala Wink

tanjaa · Pridružen/a: 05. 01. 2005. (23:29:19) Postovi: 54

ja mislim da ne treba vuci granicu, sebi treba davati predahe. nauciti prepoznati kad su se i tijelo i dusa umorili i tada se na neko vrijeme povuci. ne ide se glavom kroza zid, shvatila sam to na svojoj kozi, nazalost.
pokusavala sam povuci granicu, ali cim bi joj se priblizila, ona bi se odmakla par metara dalje i ja bi opet isla naprijed.
u ovih 8 godina, nisam imala samo 6 neuspjeha, svaki sam menzes dozivljavala kao neuspjeh i svaki sam duboko u sebi prozivljavala. ponekad naglas, ponekad u tisini. iako sam prosla citavu skalu razlicitih stanja, od gadne depresije do lagane tuge, i mogla bi danima o tome pricati, nikada nisam naucila utjesiti.
jedino sto sam naucila je to da zivot ne trebam zivjeti na duge staze i planirati unaprijed njegove korake, trebam zivjeti dan po dan, slusati svoje tijelo i vjerovati mu, jer zivot je stvarno cudan i u trenutku se sve promijeni.
covjek je jak i sposoban izdrzati puno toga.
cure, zelim vam puno snage.

Roza · Postano: sri ožu 16, 2005 7:53 am Naslov:

Cure, ja sam svojevremeno isto razmišljala što je dovoljno: nakon koliko IVF-ova odustati, nakon koliko negativnih rezultata reći dosta je, koliko toga može čovjek izdržati (ne toliko u fizičkom koliko u psihičkom smislu: koliko nada, razočaranja)...i hvala Bogu da su me prošle takve misli jer evo moja IVF bebica sad ima 14 mjeseci!
A 2 godine sam išla na VV svaki mjesec, imala sam dvije stimulacije, svaki mjesec punkcija u prirodnom ciklusu, ne znam koliko punkcija bez jajne stanice, odvratno bolan HSG... da ne nabrajam dalje. NIje bilo lako, ali sad mi sve to prošla još tisuću puta samo radi jednog osmjeha moje bebice.
I ako ne tražim previše, idem opet! Imam još dva smrzlića, a ako se oni ne prime, evo mene ponovo k vama na potpomognutoj.

Sonja29 · Pridružen/a: 12. 11. 2003. (21:22:28) Postovi: 897

Dok god imamo snage, volje, vremena, novca itd... ne smijemo odustati jer i za nas ima nade. Love

vas sve

ivana75 · Postano: čet ožu 17, 2005 10:35 pm Naslov:

sretna sam jer sam trudna nakon petog ivf-a
Sad

sam kad se sjetim svih onih koji se sad muče,za nešto što bi trebalo biti prirodno
Crying or Very sad

još i danas često plaćem zbog sebe i drugih

u ovih 8 godina borbe u braku naučila sam da najviše treba imati vjere u sebe i muža da bi blagoslov bio neizbježan. Angel

Bija · Pridružen/a: 13. 03. 2005. (16:08:38) Postovi: 3

Nakon neuspjeha,suza mrzim sebe i cijeli svijet,ali to traje kratko.I obecajem samoj sebi,idemo dalje.Naj prije do 36,a sada kada imam 36,nek bude do 40.Iza svakog postupka moram napraviti pauzu par mjeseci da dodem k sebi.Dok nam tijelo dopusta,treba se boriti .
Pono upornosti i srece svima...