www.roda.hr

Eowyn

ili u očekivanju trećeg i-ve-ef - iksija

ovaj put, obećala sam samoj sebi, neće biti kao prijašnji. smirit ću se, misliti samo na sebe i dati iz petnih žila svaki dijelić snage da ovaj put bude i posljednji.
ne mogu nikome objasniti što i kako proživljavam. svaki se put izvrsno držim sve dok ne osjetim da bih trebala procuriti. i onda tijelo kao da podivlja, kao da osjeti da mu se nešto sprema.
rekla sam M. da će ovaj put sigurno biti i posljednji jer sam dogurala do one tako omražene brojke na vagi koje sam se još prije dvije i pol godine toliko užasavala i od koje sam silno htjela pobjeći. i jesam, ali ne zadugo. s idelanih 60 (u najboljoj fazi čak i 58 ) opet sam sam se nakon sručila na 67 i patim. ali, potvrdila je M. - to je siguran znak da ću ostati trudna jer uvijek ti se u životu dogode stvari od kojih želiš pobjeći. tako i ja. ostati trudan sa 67 kila prije dvije i pol godine činilo mi se ravno samoubojstvu. zato sam sigurna da će ovaj put zaista biti posljednji.

neka se nervoza uvukla u mene. možda i više nego prije. ne mogu čak ni reći da se toliko užasavam neuspjeha... ne... samo ne mogu dočekati trudnoću i svoju bebu. ne mogu zamisliti kako će izgledati, kakve će joj biti oči i kosa. hoće li imati moje ili prste MM, moj ili njegov osmijeh, koga će prije dozvati...
bože, kad bi samo znao koliko je želim! da istina je, milijun puta više nego tijekom prvog ili drugog postupka.
i nitko me u tome ne razumije, i nitko nema ni volje ni snage o tome sa mnom razgovarati. mami je prebolno, MM slaže «kubove» i pokušava se koncentrirati, a on se i inače koncentrira etapno i planski, po redu kako stvari dolaze, sestra uči, prijateljice odgajaju svoju djecu i tu i tamo ih smijem zagnjaviti.
a ja bih vrištala. nigdje nemam mira, ništa ne mogu raditi. stan izgleda kao da ga već dugo nije dotakla ženska ruka. a i nije. razmišljam o cifri koju trebamo keširati za lijekove, pa onda hoćemo li uopće dobiti j.s. (a zašto ih ne bi bilo, stimulacija će ovaj put biti savršena i moram dobro reagirati), hoće li mm moći to bez mene (iako je, sunce moje, prošli put prvi izašao), hoće li se oploditi (a zašto i ne bi kad je marijanček ravan bogu) i hoće li se podijeliti i narasti do blastociste ( ni tu ne vidim razloga da se nešto loše dogodi, budu li na mene, bit će to dva ogroooomna zametka, cura i dečko naravno...)
zabrijala sam definitvno... poludjela sam... poludjela sam s još nerođenom djecom... počela sam se svađati s mravima, pločicama i prljavim tepihom, u glavi mi je totalni kaos... i bojim se da ću se stvarno izgubiti ...
ili je možda stvarno prirodno i biološki došlo vrijeme i tijelo se, a i um, privikava na to da će nas još za samo malo biti dvoje ili troje? ne znam? niti znam tko mi se to nastanio u mislima i s kim to vodim izmišljene razgovore niti tko mi pomiče i skriva stvari po kući...jednostavno ne znam!

ZJENA · Pridružen/a: 19. 04. 2004. (22:42:47) Postovi: 157

Ako te tješi ima nas još koji bi mogli bez razmišljanja potpisati tvoj dnevnik i naravno dodati još koju "pikanteriju" vezanu za razgovor s ne začetom, a ne samo ne rođenom djecom! Ja npr. sebe nastojim obuzdati u nadanjima i razmišljanjima jer me neuspjeh,ako se jako "ufuram" još više boli.... pa samo malo, malo, malčice se nadam...., a i onda neuspjeh boli...
_________________
MOŽEMO MI TO!!!!!!

egemama · Postano: pon ruj 27, 2004 7:44 am Naslov:

eowyn, jel bi pisala dnevnik za portal? ovo bi stavila kao prvu pricu, pa dalje da bude dnevno kad krenes..ili svalih par dana?

pusa i drzim fige!

_________________
članica udruge RODA
E, 09/99.

sanja74 · Postano: pon ruj 27, 2004 9:32 am Naslov:

potpisujem.

jučer mi je bila teta (ona inače NIKAD ne prigovara bez obzira kakav je rusvaj. a ja i inače volim kreativni nered), ali ipak nije mogla ne primijetiti da bi mogla malo složiti stan.

da nema ovog foruma mislim da bi skroz šiznula.

nekad sam pisala mailove sama sebi (znam, zvuči jaaako glupo. ali nisam skroz luda. vjerujte. Wink

) )
jednostavno, htjela sam vidjeti kako sam se osjećala u pojedinim dijelovima ciklusa. jer bez obzira koliko je u tom trenu osjećaj intenzivan, vremenom slabi (i fizički i psihički).

sad pišem nešto nalik dnevniku. i pomaže...

moram s nekim podijeliti... jer rodbina ne zna (ne želim ih opterećivati), a prijateljice mi više žao gnjaviti.
nisu one tako duboko u tome da bi shvatile.
njima nije jasno ni zašto želim djecu!

dragana33 · Postano: pon ruj 27, 2004 9:39 am Naslov:

Sto vise citam ovaj forum, vise uvidjam kako sve imamo iste strahove, kako smo iako to ne zelimo jako napete (ja sam se npr. jutros rasplakala bez nekog pretjeranog razloga, razlog je sto nece biti moja doktorica na inseminaciji), ali puno mi je lakse kad sam ovdje sa vama i kad vam pisem i znam da me razumijete!
Grozno mi je sto se svaki put sputavam u nadanju, da se ne razocaram jos vise, a tako bih se voljela nadati da ce biti to bas u ovom ciklusu!
Ja sam isto od osoba koje vole podjeliti svoje misli i od kako sam nasla ovaj forum puno mi je lakse, jer stvarno niko me ne razumije kao vi ovdje. Vise uopste namam potrebu da pricam nikom drugom nista!
Draga Eowyn, iskreno se nadam da ce ovaj put biti onaj pravi!
Pusa Heart

nera 32 · Pridružen/a: 27. 01. 2004. (21:19:54) Postovi: 376

ovo mi se cini tako poznato...

draga zelim da ti ovog puta stvarno i uspije

sretno!

Lisa · Pridružen/a: 03. 03. 2004. (20:19:27) Postovi: 488

Drage moje
I meni netko skriva stvari po kući, uz put, na poslu Undecided

i meni se ponekad čini sad je kraj, nemam više snage... nemam...
Koliko istih misli i osjećaja, bez obzira na različite dijagnoze, različite postupke.... Isti osjećaji nemoći, goleme tuge i boli koja u jednom trenutku razara sve u nama Crying or Very sad

Najbolnije je što često ne uspijevamo je prenijeti drugima sve te osjećaje. Ponekad ne želimo opteretiti najbliže, a prijatelji (koji nisu prošli ovakve borbe) ne razumiju... ne u potpunosti... a trude se...
Možda misle da sve to i nije tako strašno... Bolno je kad netko kaže, bar si živ i nemaš drugih problema Confused

Drugih

Zar ova patnja nije dovoljna Crying or Very sad

Znam da nije dobro, ali meni se često događa da se osjećam manje vrijednom. Kao da mi na čelu piše da sam "nesposobna" za ono što se nekom dogodi čim poželi.

S nekima se bojim išta podijeliti, jer su primitivnijih shvaćanja i znam da bih u njihovim očima vidjela onu ružnu dozu sažaljevanja. Znate i sami tipa "jadna ona, ne može imati djece". Ne suosjećajnosti, nego sažaljevanja zbog manje vrijednosti. Moja je sreća da neke svoje prijatelje toliko dobro poznajem da im o ovome ne govorim.

Ove stranice mi strašno puno znače. Ovdje sam puno naučila, ovdje sam pronašla neke odgovore, ali prije svega pronašle velike virtualne prijateljice koje su, bez obzira koliko je i njima u određenom trenutku teško, uvijek TU. I uvijek nađu prave riječi, da se vesele, utješe i daju novu nadu...

Meni pisanje puno pomaže, strašno puno i zato se nemojte ljutiti kad u nekim svojim postovima pretjeram s dužinom Embarassed

Jednostavno ne mogu se zaustaviti dok bar dio tog nečega ne izbacim iz sebe

Morat ću uskoro ponovno početi pisati dnevnik, onako za sebe, jer loše stvari i osjećaje moramo izbaciti iz sebe. Ispušni ventil kod svakoga je drugačiji, nekome nije dovoljno povjeriti se, već mora postojati još nešto.

Vjerujte, meni je, pisanje jako dobra psihoterapija. Nekad sam puno pisala. Nakon što bih ispisala koju stranicu, osjećala sam se tako prazno, čak i fizički iscrpljeno da je to bilo nevjerojatno... i spavala bih kao beba... kao da sam nekom drugom dala da nosi moje breme

Najzanimljivije je bilo, kad sam s odmakom čitala tekstove, što mi se svaki problem učinio manji, a bila sam ponosna na sebe što sam sve podnjela. Možda je jedini razlog u tome što sam čitajući mogla u glavi vratiti slike, ali ne i količinu boli, tko zna. Sve mi je to dalo novu snagu.

Osim toga kada pišemo, otvoreno, bez prešućivanja i najmanjeg detalja, jednostavno ogolimo svoju dušu i dobijemo hrabrosti napisati i ono što, najvjerojatnije nikada ne bismo imali snage izgovoriti. Bez obzira koliko nekoga znamo, koliko mu vjerujemo i koliko toga zajedno dijelimo.

Pukušajte, curice i vi... A kad počnete pisati, pišite iz srca, onako kako vam dođe... nemojte se vraćati i ispravljati rečenice dok ne napišete cijeli tekst..... pišite sve što osjećate, pa bila to i psovka, nema veze.... i pišite dok god ne osjetite da više ne možete pisati...
Spremite i pročitajte sutra...

Sretno i volim vas ovakve kakve jeste. S vrlinama i manama, dobrog i lošeg raspoloženja... "normalne" ili "luđakinje" volim vas zato što ste iskrene i iznad svega hrabre, a hrabrost i iskrenost se nagrađuju, zar ne?
Kiss

sandy-l · Postano: pon ruj 27, 2004 2:37 pm Naslov:

Cure, volim vas.
_________________
sandy

sanja74 · Postano: pon ruj 27, 2004 3:04 pm Naslov:

Čini se da je mnogima od nas lakše kad stavimo misli na papir (može i virtualni). Drago mi je što nisam sama.
Što se i drugi prazne na sličan način…

Eowyn · Postano: pon ruj 27, 2004 3:05 pm Naslov:

drago mi je da nisam jedina, ali bih voljela da se što prije vratimo među "normalan" svijet koji nema pojma o ovome što se nama događa.

Timmy · Postano: pon ruj 27, 2004 4:06 pm Naslov:

Eowyn, meni se cini da se ti sa svim nosis super u usporedbi sa svim sto ja osjecam; ja mislim da sam ja laku noc, zbogom i ne okreci se. I ja sam u iscekivanju treceg icsija (vec na pilulama) i neku vecer lezim sama u sobi, zurim u strop i zamislim da sam trudna i prodje me neopisiva panika, oblije me hladan znoj i pocnem tonut u madrac od same pomisli da bih mogla opet bit trudna i iscekivat sto ce se desit samnon ili s bebom, da li cu je iznjet do kraja, a sta ako opet izgubim bebu , sta ako ja umrem na porodu a beba prezivi (eto dotle je doslo), kako ce moj muz sam, ma je li vidis koliko je to daleko odmaklo? Kad sam nedavno rekla muzu ove strahove, on je odgovorio da ne zna da li sam spremna na sljedeci pokusaj jer da prosla dva puta nisam bila ovakva. Faktor vremena me ubija, 38 godina mi je i hvatam zadnji vlak i nekad mi se cini da vise nije stvar psihe vec da fizicki nemam snage za sve. I onda imam viziju djeteta od otprilke godine dana koje je tek prohodalo (uvijek vidim musko dijete plave kose, ne znam zasto, vjerojatno zato jer mi muz ima baby face pa je lakse osmislit oblik) i koje nas viri sa vrata dok smo u dnevnom boravku. Ma za poludit, cesto sam izgubljena ali iz svoje koze ne mogu. Nedostaju mi roditelji i koliko god nekome moj zivot izgleda atraktivno, to bas i nije tako.

U svakom slucaju, od petka sam domacica Grin

, ej prvi put u zivotu cu bit nezaposlena, ajmo vidit i kako to izgleda Undecided

. Samo da ne pocnem razmisljat vise nego sada, flipnit cu. Od ponedjeljka idem na yogu pa ako to ne pomogne, izmislit cemo nesto drugo.

MIJA 32 · Postano: pon ruj 27, 2004 5:04 pm Naslov:

Cure,
imam osjećaj da ste mi čitale misli i pisale točno ono što mi je u glavi.Ponekad moji strahovi idu tako daleko da se pitam ne misli li "onaj gore" da nisam sposobna za majčinstvo pa onda i neda da se to desi;ponekad i ja sama mislim da nisam spremna,uplašim se te velike odgovornosti jer kad anđeo dođe nema odustajanja i tako razmišljam kad sam jako loše psihički,kad sam iscrpljena pokušajima,nadanjima,neuspjesima...to su moje najgore i najcrnje faze.
Kad sam dobro kao sada;kad se spremam 6 put pokušati doći do svoga anđela puna sam pozitivnog razmišljanja i neke pritajene sreće o kojoj ne pričam nikome,jer mislim da ću ovaj put uspjeti...
Ponekad ne razumijem ni one žene koje žale za izgubljenom linijom zbog trudnoće,a ja bi dala sve na svijetu da ju izgubim i da se nakon poroda borim zakopčati najdraže trapke...sve samo da imam svoju bebicu.
U ovoj fazi novog pokušaja zamišljam lice svoga muža kad mu kažem da je test pozitivan...i tako svašta mi prolazi kroz glavu isto kao i vama i zato mi je drago što vas imam i što znam da razumijete...da ćete uvijek razumjeti.
Hvala što ste tu puno mi značite i puno vas volim sve Love

_________________
Čekam jednu malu Katju....i dočekat ću ju

Eowyn · Postano: pon ruj 27, 2004 6:04 pm Naslov:

ege, može, stavi kao priču, ali ne znam svako koliko ću stići. vjerujem da će ideja biti kad krenem na injekcije, petrova me uvijek sludi - bit će materijala. Wink

timmy, zar misliš da se ja ne osjećam tako. ovo što sam napisala samo je puno, puno uljepšan dio svega onoga što mi prolazi glavom i vjerujem da nismo jedine. najvažnije je ipak da se ne predamo, da barem svako toliko krećemo u nove postupke jer jednom će uspjeti, a bez pokušavanja sigurno neće.
prošla sam sve tretmane opuštanja i relaksacije. kreni na yogu. mene su prvi dan istjerali van jer se nisam mogla prestati smijati, a kad sam došla nakon duuuuge pauze, osjećala sam se savršeno. inače sam nervoznija osoba, svaka me sitnica iživcira do beskraja, tako da me sve ovo kroz što prolazimo izluđivalo. isto tako me ubijalo u pojam kad bi mi rekli (pa i rođena majka) da se smirim i da nikad neću uspjeti dok god sam napeta i nervozna. svega se toga držim, sve je to meni jasno, ali čim krene prvi šut gonala ko da izgubim svaku razumsku kontrolu.
i to me baš veseli. sad to gledam s vedrije strane i smijem se samoj sebi kako sam prošli put bila blesava i slagala da imam manje kila pa me ona injekcija koktela na punkciji uopće nije omamila. svi se čudili, e da im ne bih priznala.
prošli put sam i na aspiraciji i na ET bila sa super curama pa nam je sve bilo kao veliki tulum, smijale smo se i jedna drugu tješile. a što će biti sad - nemam pojma. ovaj put imam puno više povjerenja u dr (i sretna sam što sam mu došla u ruke, da sam bar prije), znam da je embriolog super faca i baš me briga za sve! uspjet će!
ako ne sad, onda hoće jednog proljeća, ljeta, jeseni ili zime... voljela bih da sam proročica i da znam odgovore za sve nas...

nikailuka · Postano: pon ruj 27, 2004 6:12 pm Naslov:

Ah cure moje, pa ja sam mislila da su moje takve faze sasvim normalne.... Razz

I da su drugi ludi Cool

LEA7 · Postano: pon ruj 27, 2004 6:27 pm Naslov:

Eowyn - mila moja, možda će ti nešto značiti kad ti kažem da sam uvijek imala između 56-60 kg, a ostala sam trudna sa nevjerojatnih 67 Wink

Pusa velika svim curama, želim vam puno snage da što lakše prođete ovo vrijeme iščekivanja Love

Voli vas vaša Lea (sa cijelih 73,5 kg)
_________________
mamina ribica Marko stigao 09.02.2005.

rvukovi2 · Pridružen/a: 17. 11. 2003. (17:41:15) Postovi: 711

Djevojke, ajmo bez depresiranja!!!

Neke će se sad vjerojatno naljutiti i reći da valjda imate pravo biti jadne ili tužne, ali ja vas pitam šta ćete s tim dobiti?'

Najprije treba uzeti usisavač i krpu u ruke i sve oko sebe lijepo počistiti. Nered u kući stvara još veći nered u glavi i umrtvljuje čovjeka jer dok ga gledaš samo te podsjeća na sve ono što nisi obavio, a trebaš.

Treba aktivirati tijelo, šetati, vježbati, skakati, plesati bilo što osim ležanja i gledanja u prazno. Izađite s prijateljima, pozovite ljude k sebi, slušajte veselu glazbu, čitajte knjige koje vas vesele.

Napunite se energijom! Možda opet neće uspjeti, ali ne moramo zato umrijeti.

Sretno svim curama!

Snjeska

[quote="Eowyn"]
i nitko me u tome ne razumije,quote]

Ja te razumijem Crying or Very sad

čekalica sam već 7.puta i sinoć sam dobila znakove PMS,
najradije bih vikala,plakala iskočila bih iz svoje kože...Zar opet ništa...i dokle tako...ja stvarno više nemogu a nemam snage odustati niti mogu zamisliti još jednom proći sve ovo Crying or Very sad

osjećam se potpuno promašeno...ja ne radim,nekada sam htjela studirati medicinu,udala sam se i poželjela biti majka...sve sam tome podredila,živim od IVF-a do IVF-a i tako već godinama...više nemam snage da krijem tužne poglede jer tuga je već predugo duboko u mojoj duši... Crying or Very sad

_________________
Molim te, Bože...ja bi tako rado jednu ćeru ili sina

emanuel · Postano: pon ruj 27, 2004 6:52 pm Naslov:

Sve vas razumijem, i sama sam milion puta prosla kroz milion razlicitih faza.

Od faze totalne bespomocnosti, mirenja s tim da nikada ali bas nikada necu biti mama, nitko me nikada nece osloviti s mama - a toga se jaaaakoooooo bojim, pa onda faza totalnog tonjenje , kada osjecas kada legnes da zaista tones i strah te dokle ce to ici, kako se docekati na noge, hocu li tresnuti od pod!!!??

Onda..........faza boli me briga - ona se ne pojavljuje cesto, samo onda kada sam na rubu,

pa opet panika

pa pogledi ljudi koji znaju za tvoj problem

Nekada se cak uspijem i saliti na svoj racun, stvarno bude zabavno i saljivo, a onda nakon par dana ti isti ljudi s kojima sam se salila kazu nesto sto sam im rekla dan,dva prije i ja pop...im, naravno u sebi (toliko sam jos svjesna da nisu oni krivi sto to spominju, ja sam ja inicirala taj razgovor u tom tonu) pa onda ne reagiram burno, mada bi ih sve sterala u lijepu PM..............

Sve u svemu, najradije bi promjenila kozu - ova mi je pretjesna.

Onda jadan MM, ovo je zaista grozno: Dani su mi pred ovulaciju i naravno trebali bi imati odnos, oboje smo toga svjesni i zapravo brojimo dane, legnemo u krevet i hmmmm, trebali bi.........

Ja vec polako kunjam jer mi se nikako neda, on spomene i ja opet popiz... i istresem se na njega (bez ikakvog razloga), i kazem mu da samo pozuri, da mi se neda, da ionako nece nista biti od toga, da je sve uzalud, da smo luzeri, OCAJNO i ODVRATNO OD MENE!!!!!!!!!

Mislim nije uvijek tako Wink

ali i to se dogodi Crying or Very sad

Ma bas mi ga bude zao kasnije..........KAO DA SAMO JA PATIM U SVEMU TOME, nekada sam tako sebicna, grozno!!!

Jedina dobra stvar koju sam izvukla iz svega ovoga je prepoznavanje pravih prijatelja, kojih ima svega JEDAN!!!
Zar samo toliko vrijedim????????????
Tu ne ubrajam cure sa foruma koje znam privatno.

Taj Jedan (1), brojkom i slovom je MOJ MUZ!!!!
Kako ti ljudi znaju zabosti noz u leđa, dajes se,dajes maximalno dok su oni u potrebi a kada ti trazis samo malo vremena i razumjevanja - nema ih!
Shvatis da si zaista ali zaista sam u svemu ovome, TI I TM.
Naravno roditelji su uvijek tu, oni te bezuvjetno vole i prihvacaju, ma i njima je tesko.....................

I onda dođem na ovaj forum i shvatim konacno da sam bogata, da imam vas i da ne trebas fizicki nekoga poznavati da bi ga osjetio.
Vas osjecam kao svoje, kao najblize, drage zene koje razumiju, koje znaju tjesiti, veseliti se, dati pravi savijet u pravo vrijeme, MOJE STE!!!! Kiss

Moramo se dici, ici dalje, to je tako i sto prije to prihvatimo bit ce nam lakse, sve vas puno pusam Kiss

_________________
http://www2.fertilityfriend.com/home/20ede

lucija05 · Pridružen/a: 03. 03. 2004. (15:22:38) Postovi: 233

Cure samo da vam kažem da ste prekrasne. Heart

magda_ · Pridružen/a: 13. 01. 2004. (21:28:09) Postovi: 406

Definitivno spadam u ovaj topic, ali ne da mi se sad pisati... ma volim vas!!!

Timmy, bravo za domaćicu Grin

, ista sam ti odnedavno, moj izbor, i mogu ti reći OSJEĆAM SE FANTASTIČNO!!! Koliko će taj osjećaj trajati ne znam. Živjela krpa i usisivač Grin

Puse svima!!!
_________________
nikad go, vazda stativa...

Boze, kako li izgleda pozitivan test...

Snjeska · Postano: pon ruj 27, 2004 8:35 pm Naslov:

magda tvoj potpis je priča mog života Confused

_________________
Molim te, Bože...ja bi tako rado jednu ćeru ili sina

Eowyn · Postano: pon ruj 27, 2004 8:43 pm Naslov:

nisam domaćica, ali sam definitivno na bolovanju od 1.d.c. i baš me briga!

lola · Pridružen/a: 17. 04. 2004. (17:53:45) Postovi: 315

potpisujem vas sve ovdje,sve ono što ja nemam snage priznati ste vi lijepo ispisale
ja sam tek na početku, a već sam luda i zaista nemam nikog osim vas da podijelim svoju bol pa čak ni s mm koji gleda drugačije na to sve kao da mu i nije toliko stalo ili samo glumi da mene smiri
roditelje to strašno boli tako da im to uopće ne spominjem, a oni ne pitaju
ako nešto i spomenem brzo mijenjaju temu,ma grozno je to sve skupa ali da se izdržati sve za malo čudo
imam osjećaj ponekad da sam sama u cijeloj priči
ja i doktori bez ičije podrške, a i masa ljudi priča o umjetnoj kao o znanstvenoj fantastici jer kao to nikom nikad ne uspije ,samo zahvaljujući ovom forumu sam uvjerena da umjetna uspijeva ali da moramo biti ponekad strpljivi
curke hvala vam što postojite Wink

pipo · Pridružen/a: 17. 11. 2003. (21:20:49) Postovi: 331

cure koliko god mogu dajem vam snage, podrške, ljubavi i sreće
ustrajte za Angel

svima velik zagrljaj Love

i pusa

npjaksic · Postano: pon ruj 27, 2004 11:28 pm Naslov:

Drage cure!
Presretna sam od kad sam otkrila vas i ovaj forum Heart

.
Mislim da je on razlog mom super raspoloženju jer sam inače u jesen
strašno tužna i depresivna.Ma gdje na ovom svijetu postoji mjesto gdje
mogu reći ,a da svi ne misle da sam skrenula da često razgovaram sa svojom djevojčicom velikih očiju i sjajne kosice(ista MM)!?!Ma stvarno vas sve volim Heart

_________________
nataša 35

TIGY · Postano: uto ruj 28, 2004 7:53 am Naslov:

Poznati su mi ti osjećaji ... Heart

!!!
Sve vas puno volim ...

... ne znam kako bih bez vas ... Heart

_________________
Podupirući član Udruge RODA

dragana33 · Postano: uto ruj 28, 2004 8:08 am Naslov:

draska · Pridružen/a: 31. 08. 2004. (10:26:32) Postovi: 93

mogu samo reci da sam bila izgubljena prije nego sto sam otkrila ove stranice, a njih sam ostkrila sasvim slucajno, kod Doc. opce prakse koja, upoznata sa dijagnozom me uputila.
Inace osim nje, MM i Gin nitko drugi nezna, cak ni moji roditelji, a njegovi posebno. Jednostavno nisam jos spremna pricati o tim problemima, jednostavno nemam snage.
Citala sam ove stranice dosta dugo prije nego sto sam se usudila ista napisati, vidim da ovdje nije nista strano i da se razumijemo, jer na kraju smo svi u istoj situaciji. Ovo je jedino mjesto gdje mogu napisati sve sto me muci i znam da me nitko radi njih nece osudivati.
Mislim da nebi podnjela da se nekom izjadam i onda vidim neko sazaljevanje ili nerazumljevanje, ili opet one glupaste fraze.
U stanju sam onda vristati jer moji strahovi su i meni previse a kamoli jos da slusam koje-kakve bedastoce.
Ljudi ponekad nemaju razumjevanja vise zato sto ne razumiju kako je prolaziti kroz sve ovo jer konstantno slusam price o nekim 'slucajnim' trudnocama koje se desavaju, pa zasto i mene ne zadesi takva jedna i sve vas.
za kraj mogu samo reci da sam puno sretnija od kada sam vas upoznala i sada sa puno vecim optimizmom ulazim u svaki novi ciklus, bio on na kraju pozitivan ili negativan znam da ce ovdje uvije biti rijec utjehe i podrske za mene.
Iako vas jos dobr neznam i nova sam ovdje zelim vam svima puno uspjeha i saljem puno pusa Kiss

_________________
Mr Big, mmmmmm.....

adriana · Pridružen/a: 27. 05. 2004. (10:12:36) Postovi: 386

MISLIN DA SU NAŠI OSJEĆAJI, STRAHOVI, NADE, ŽELJE ISTE. I DA NIKO, AMA BAŠ NIKO NE ZNA KAKO TI JE KAD DOBIJEŠ M. A NADAŠ SE DA NEĆEŠ. I DA ZNAŠ, REALNO GLEDAJUĆI, DA JE NEKOME DRUGOME, MOŽDA GORE NEGO TEBI, ALI SVAKOME JE NJEGOV PROBLEM NAJTEŽI. A MISLIM DA JE NAŠ PROBLEM STVARNO TEŽAK. I KAD SIDIN JEDNO JUTRO OVOGA PROLIĆA NA VV U ČEKAONICI, A DVI BABETINE ŠTA SU ČEKALE ENDOKRINOLOGA KOMENTIRAJU KAKO JE CILA OVA GUŽVA ZBOG KONTRACEPCIJE, POPIZ....... ŠTA ONA ZNA?!!! GLUPAČA JEDNA! PUKA MI JE FILM I OKRENILA SAN SE I PITALA JE LI SIGURNA. ZABEZEKNILA SE. I JOŠ SA SVOJON PAJDAŠICON JE KOMENTIRALA KAKO JE ONO PRIJE 30-40 GOD. BILA NA PROPUHIVANJU JAJOVODDA. DOŠLO MI JE DA JE U TOME TRENUTKU PITAN : A JE LI I TO OD KONTRACEPCIJE. BLESAČA! JOŠ ĆE NAŠE BEBE SA IVF PO NEKIMA BIT SVEMIRCI!!
PUNO MI SMETA ŠTA SE LJUDI U SVE PETLJAJU, PA I ONO ŠTA IH SE NE TIČE. IDU MI NA ŽIVCE ONI ŠTaA STALNO PITAJU A KAD ĆETE, A ŠTA ĆEKATE I SL. PA I JA BI VOLILA DA IH VEĆ IMAN TROJE, ALI NE IDE, NE IDE. MOJI NE ZNAJU NIŠTA, NJEGOVI ISTO. NE ŽELIN NIKOME PRIČAT O TOME. NE MOGU TOČNO OBJASNIT ZBOG ČEGA. MOŽDA NE ŽELIN DA ME SMATRAJU NEUSPJEŠNOM, MOŽDA NE ŽELIN ONAJ POGLED: ONI NEMAJU DICE, MOŽDA NE ŽELIN BIT TEMA O KOJOJ ĆE SVI U MISTU PRIČAT ZA JUTARNJOM KAVON, NE ZNAN. (NA NAŠU SRIĆU, MI SMO U ZAGREBU A PORODICA U DALMACIJI.)MOŽDA SVE SKUPA, JEDNOSTAVNO NE ŽELIN. SAMO MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA I NJEZIN MUŽ ZNAJU. NA ŽALOST I ONI IMAJU SLIČNIH PROBLEMA, NA PRETRAGAMA SU.
PONEKAD ME STVARNO UVATI STRAH I ZAVAPIN: BOŽE POMOZI!!NIČEGA SE U ŽIVOTU NISAN BOJALA, SAD SE BOJIN. BOJIN SE DA ME NIKAD NIKO NEĆE ZVAT MAMA, BOJIN SE DA MOJ DRAGI NIKAD NEĆE BIT TATA, BOJIN SE, BOJIN SE, BOJIN SE. ALI, KAD SE NA NEŠTO NAVIKNEŠ TO TI POSTANE NORMALNO, MISLIN NA NAŠU BORBU ZA BEBE.
EVO ME JE MALO UVATILA TUGA, POČELE SU MI SE OČI PUNIT SUZAMA. BRZO ĆU ZAVRŠIT. INAČE SAN OPTIMIST, VIRUJEN DA ĆU USPIT. JER DA NE VIRUJEN U USPJEH NE BI SE NI BORILA, A I NE BI MI JEDAN TOPIK POČINJA SA: IDUĆI MISEC BIT ĆU TRUDNA! 100% I OĆU! VIRUJEN! VIDIT ĆETE!
OPROSTIT5E ŠTA SAN OVAKO ODUŽILA!

klara · Postano: uto ruj 28, 2004 10:56 pm Naslov:

Eowin sviđa mi se što si napisala, a naročito ono u vezi svađanja s mravima.
I ja sam jedna od onih kojima pisanje pomaže. Pretvoriti emocije u slova je dobar osjećaj.

U vezi kilograma - ja imam slično razmišljanje vezano ne za težinu nego za posao. Kada sam se udala bilo mi je teško na poslu i jedva sam čekala da zbog trudnoće odem s posla na godinu i koji mjesec. Ali prolazila je godina za godinom a ja sam ostala na istom poslu. I naučila puno. Sada mi više nije ni teško ni posebno naporno. I uhvatim semu sebe kako žalim što ću morati ostati doma kada zatrudnim.

Možda je to dobar znak - sada kada si "preteška" da zatrudniš i kada mi je toliko lijepo na poslu da ne želim ptići na bolovanje... Možda je baš sada dovoljno krivi trenutak...

Vlatka · Postano: sri ruj 29, 2004 7:47 am Naslov:

Drage cure, kod mene se panika malo smirila, sve je krenulo kako treba: ponovo homeopatija, dogovor za 2. ICSI i tako to i tada saznam: buduća šogorica mi je trudna (20 i kusur godina)!!!
To me ubilo. Pokušavam ne biti užasna osoba, ali oni još nisu niti u braku, čak nisu ni planirali ostati zajedno. Jednostavno se dogodilo.
Znam da sam grozna, i zaista joj želim sve najbolje, ali boli me nepravda. Kada su mi to rekli doslovno mi se smračilo pred očima i od tada se i ja prijavljujem na listu luđakinja Grin

.
Nevjerojatno, ali čak mi je i teško nekome reći tu vijest. Imam dojam da sam iznevjerila i sebe i MM, i roditelje i svekra i svekrvu i da od nas ni ne mogu očekivati unuke.
Jesam li odvratna osoba?
Moja sreća je u tome što sam upoznala divne cure ( Kiss

Odri, Lisi i Cvjetku) i što imam vas ostale za jadanje, podršku i razumijevanje. Možda je to po onoj: Svako zlo za neko dobro. Wink

Svi moji "stari" prijatelji mi daju podršku i brinu se ali ne razumiju kao vi.
Hvala vam cure, Angel

ste.
_________________
Svoje zlato čekamo 21. 7. 2005.

mirakul · Postano: sri ruj 29, 2004 8:21 am Naslov:

najdraža moja, ti si meni super, volim te jer si stvarno super Very Happy

dat će Bog, malo ćemo mu pomoć
zovi u ponoć ako želiš
puno te volim i mislim stalno na tebe
i ne gine ti kava ubrzo
Heart

Eowyn · Postano: sri ruj 29, 2004 12:11 pm Naslov:

drage moje, koliko nas god ima...
drago mi je da se ovaj topic pretvorio u ispušni ventil... samo dajte, svima nam to treba, pišite, urlajte... što god hoćete... samo nemojte biti tužne (neću ni ja).
mirakulice, kava ti je zakazana. ponediljak čim oči otvorim!
Heart

Sonja29 · Pridružen/a: 12. 11. 2003. (21:22:28) Postovi: 897

Drage moje rode, sve si to doživljavamo isto ili slićno, u svakoj prići nađemo djelić sebe ali ne smijemo odustajati....moramo ići dalje i hrabriti jedni druge.

Vjera · Postano: sri ruj 29, 2004 8:23 pm Naslov:

Drage moje, nadam se za sve nas da ćemo uskoro pisati dnevnike o neprospavanim noćima jer su bebe plakale, o problemima s dojenjem i sličnim stvarima, a onda dnevnici o školama, pa ćemo imati dnevnike o zetovima i nevjestama, a na kraju dnevnici o unucima i niti jedna se više od nas neće sjećati što je napisala u ovom dnevniku. A ti se stara moja prijateljice drži i čeka te jedna dalmatinska kava, ali znaš da meni ne možeš doći bez čokolade. Love

magda_ · Pridružen/a: 13. 01. 2004. (21:28:09) Postovi: 406

pipo · Pridružen/a: 17. 11. 2003. (21:20:49) Postovi: 331

ajme cure, vi ste divne u pisanju misli, osjećaja, pusa Kiss

sve što sam pročitala i ja isto prolazim
molim anđele Angel

neka nam pomognu, nama je stvarno
potrebna pomoć
volim Vas Heart

Eowyn · Postano: sri ruj 29, 2004 8:46 pm Naslov:

žene moje drage, koliko je tu dobrih želja - pa mora nam se sad posrećiti. koliko nas ima pa puta dvojke ili trojke - imamo popunjene već čitave jaslice!!!! bit će to generacija odlikaša

TIGY · Postano: pet lis 01, 2004 9:48 am Naslov:

Cure, uz takve lijepe misli i osjećaje,
bit će i bebača, to je sigurno ... pusaaaaa ... !!!

_________________
Podupirući član Udruge RODA

MIJA 32 · Postano: pet lis 01, 2004 2:16 pm Naslov:

Tko može iskreno priznati i napisati što i kako osjeća pa makar i "ružno" taj je jako hrabar i odvažan i taj će sigurno uspjeti.
Takve smo sve mi na forumu i ja sam sigurna da ćemo uspjeti doći do svog malog Angel

Osjećam da će kraj ove i početak slijedeće godine biti "plodan" zato glavu gore i pozitiva Wink

svima
_________________
Čekam jednu malu Katju....i dočekat ću ju

meli · Postano: pet lis 01, 2004 6:51 pm Naslov:

Ja sam proživljavala pravu dramu prošli vikend, cijeli niz emocija, od euforije i beskrajne sreće, straha i nevjerice do duboke boli i tuge, praznine i nemoći. No sad kad sagledam situaciju hladnije glave, moja biokemijska trudnoća pokazala mi je da ipak MOGU ostati u drugom stanju, da su mi jajovodi prohodni i da IMAM jajnih stanica! Iako mi je ova menstruacija bila najteža do sada i psihički i fizički (užasni bolovi i jako krvarenje), oporavljam se pomalo i gledam naprijed. 12. 10. idem na folikulometriju, nadam se da će nešto narasti do tada, ako i neće, vrijeme tako i tako leti i brzo će doći nova stimulacija i nova nada, nova molba dragom Bogu da mi pošalje jedno malo biće Angel

koje će me zvati MAMA, biće koje ću voljeti više od svog života! Heart

_________________
Sanjala sam Anđela u svom naručju. Bože, molim te da to ne bude samo san!

Eowyn · Postano: pet lis 01, 2004 6:53 pm Naslov:

bravo meli... to je stav... idemo dalje, ipak si korak bliže Heart

pipo · Pridružen/a: 17. 11. 2003. (21:20:49) Postovi: 331

velika pusa, drž'mo se Angel

pipo · Pridružen/a: 17. 11. 2003. (21:20:49) Postovi: 331

velika pusa, drž'mo se Angel

AnaStay · Pridružen/a: 29. 03. 2004. (11:13:49) Postovi: 171

Cure sjajne ste Heart

Meni najgore pada druga faza ciklusa iliti pms.Svaki mjesec mi je čini mi se gore.I to traje 10 dana.Kao da se pretvorim u drugu osobu-nestabilnu,plačljivu i svadljivu.Ma to me načisto izluđuje.
Ima li iko sa luđačkim pms-om,i kako to rješavate?
_________________
samo želim biti mama

stella · Postano: pet lis 01, 2004 10:10 pm Naslov:

Velika

svima!

Eowyn · Postano: pet lis 01, 2004 11:10 pm Naslov:

histerija prvoga dana
nije ni krenulo, a već je počelo. uvijek se prvog dana osjećam kao totalni kreten jer kao žena od još malo pa punih trideset godina i s nekim petnaestogodišnjih menstrulanim stažom ne mogu odrediti svoj prvi dan ciklusa. a o njemu ovisi sve. i ultrazvuk i početak terapije ... sve.
još jučer sam panično očekivala, ali se nisam dala zbuniti. poznata bol u leđima, trbušina kao u tromjesečne trudnice, nervoza i nestrpljenje, grudi na kakvima bi pozavidjela svaka dojilja, neutaženost za slatkim, neopisiva želja za samoćom i dobrom tugaljivom ženskom knjigom ili filmom nad kojim bih isplakala svu svoju nesretnu sudbinu – ništa me nije omelo u nakani da baš jučer u svojoj glavi okrenem film kako ću sigurno procuriti i danas početi s gonalima i luverisom. ali ništa, nula. kupila lijekove, tampone i uloške kao da ću zaviti pola traume, sjela i čekala. u čekanju zaspala. i ništa.
histerija prvog dana je počela. nisam znala, zapravo znala sam, ali sam samoj sebi lagala da ne znam do koliko se sati računa prvi, a od koliko sati nulti dan. i kao na sve sam se pripremila i kao uopće mi to više nije nikakav problem i kao jaka sam ... ali lažem, nisam. i onda - biti ili ne biti, prvi ili nulti, curi ili kaplje. znate o čemu vam pričam. vjerujem da je svaka žena koja se sprema u postupak prošla kroz to. i da nisam uspjela večeras dobiti svog liječnika, zasigurno bih završila na vrapču.

noći su najgore. mm spava, a ja uz dva persena još uvijek bauljam po stanu. tamanim frižider, izvlačim se na pms iako već dobrano curim, a zapravo sam se smrzla od straha. rekla sam mu danas da se opet bojim. a prije dva dana sam vrištala kako sam hrabra i kako je ovo sigurno posljednji pokušaj i da će sve završiti dobro.

a ako nije. e onda ne znam. vjerojatno sve ispočetka. opet isti strahovi, opet isti ushiti, opet isto razočaranje. kao neki začarani krug. kao da se netko dobro našalio i zaboravio me izvući iz toga. hej, želim van! želim živjeti kao ostali normalan svijet koji si daje za pravo raspravljati o mojoj sudbini i donositi zakone o mom životu. u isto vrijeme, nemajući pojma o izvantjelesnoj oplodnji, piše i dijeli letke u kojima je svaki moj postupak opisan kao najgori smrtni grijeh... kao da sam kužna, izopćena sam iz zajednice licemjernih udovica koje prebirući po zrncima krunice razmišljaju kolika je cijena kokica na placu. a moja molitva je toliko kratka jer uopće ne znam moliti, samo ponekad, u noćima kao što je ova, zavapim, bože, ti znaš koliko to želim. i to je sve.
da, dosta mi je, pucam po svim stranama. i nemam pravo napadati nikoga i ne želim da moje dijete u ovom primitivnom društvu bude obilježeno kao da je izvanzemaljac. i zašto ne bih o tome javno govorila, zašto bih šutjela? neka radije zašute oni koji me tješe debilnim izjavama kako se još nisam smirila ili kako još nije vrijeme ili kako sam premlada i toliko to forsiram... kao da ja ne bih htjela praviti dijete u intimi svoga doma, kao da ne bih htjela da me iznenadi izostanak menstruacije, kao da sam ja sretna u raskrečenom stavu na ginekološkom stolu sa zasukanim mrežastim dokoljenkama ... ma nisam uopće, samo glumim da se smijem.
ali ne mogu iz ovog života, ponosna sam na sebe i na mm što u svemu ovome i dalje pronalazimo samo smijeh, što nas sve ovo ipak nije ubilo i što smo ćemo u neko dogledno vrijeme dobiti čudesnu bebu na dar. samo da se ne protegne u beskraj, da me ne smrvi, da se ne izgubim, ne poludim i da joj uspijem biti normalna mama.

odra · Pridružen/a: 13. 01. 2004. (21:58:47) Postovi: 2012

Eowyn, jedna prekrasna čudesna beba čeka na svoju savršeno normalnu mamu !!!!!!!! Love

_________________
čekamo svoje malo pile, svoju zvjezdicu...26.10.2005.

mirakul · Postano: sub lis 02, 2004 8:39 am Naslov:

MIJA 32 · Postano: sub lis 02, 2004 10:26 am Naslov:

_________________
Čekam jednu malu Katju....i dočekat ću ju